Taorska vrela- remek delo Zapadne Srbije
Da li vas je put ikada odveo do Valjeva?
Jeste? Onda ste imali divno iskustvo.
Nije? Sada je pravo vreme za to!
Ono što treba da znate pred dolazak jeste da čak i da se izgubite na putu ka Valjevu, budite sigurni da ćete upoznati najlepše predele Zapadne Srbje. Videćete reku Gradac, poznate manastire naše kulture, Petničku i Degurićku pećinu, Povlen, Jerinin grad, ali i slapove koji su poznati širom sveta. Poseban utisak na vas ostaviće Taorska vrela, čiji slapovi stvaraju prirodno umetničko delo. Ona krase planinsko naselje Donji Taor, koje spaja Valjevo i Kosjerić.
Taor
Taor se nalazi na sat vremena od Valjeva i karakterišu ga brda, livade, šume, stene. On je pogodno podnevlje za razvoj stočarstva, poljoprivrede, turizma, te predstavlja potencijal za razvoj privrede naše zemlje. Nalazi se daleko od urbanih mesta, tako da je idealno mesto za odmor i pronalazak mira. Ima sve što bi trebalo da čini jednu oazu zdravlja, jer prilikom obilaženja ovog mesta možete naići na mnoge lekovite biljke. Jedna od njih je i sremuš. Ukoliko Donji Taor posetite baš u maju, obavezno prisustvujte Povlenskoj sremušijadi, kojoj se stanovnici Valjeva i okoline već godinama raduju. Taor je veoma poznat po posetama udruženja, koja organizuju pešačke ture. Cilj tih tura je upravo poseta Taorskih vrela.
Taorska vrela
Taorska vrela se nalaze u podnožju planine Povlen, koja je visoka čak 1374 metara. Ovi kraški izvori izlaze iz otvora vrelske pećine i ulivaju se u reku Skrapež, koja spaja Valjevo i Užice preko pomenute planine. Na mestu gde se vrela ulivaju u reku, možete uživati sedeći na klupicama i posmatrajući prirodu oko sebe. Pogotovo ukoliko dođete tokom prolećnih dana, koje je najbolje iskoristiti u prirodi. Uživanje je neizbežno, jer je ova valjevska spojnica između dva grada nekada ličila na najlepša prirodna bogastva Jugoslavije, među kojima su Plitvička jezera, hrvatski nacionalni park.
Međutim, treba pomenuti da je zbog eksploatacije vode za svrhu izgradnje vodovoda naselja Kosjerić, njena izdašnost manja nego ranije, ali i dalje nije ni blizu oskudnim vrelima. Ipak, ovaj spomenik prirode postaje predmet zaštite režima drugog stepena. To znači da bi zbog svoje raznovrsnosti trebalo da bude zaštićeno državnim propisima. Njenu raznolikost, koja oduševljava turiste čine svež miris, pećina, zelenilo, vodenice. O njenom specifičnom izgledu govori i to što je slika njenih čarobnih slapova čest simbol turzima Srbije. Njen značaj nije samo u tome što predstavlja dar za oči, već i zbog toga što je nekada doprinosila ekonomskom stanju Zapadne Srbije zahvaljujući vodenicama. Na vrelima se pre 200 godina moglo videti mnogo vodenica, međutim, danas postoji samo jedna. Na osnovu broja vodenica, može se pretpostaviti da su Taorska vrela kroz istoriju imala veliki značaj, jer su vodenice kroz vekove bile simbol Srbije. Oko njih bi se meštani dogovarili u vezi s važnim pitanjima zajednice i radi dobijanja brašna. Nažalost, u celoj državi je isti slučaj, kao i na Taorskim vrelima, te ih je sve manje. Razlozi za to mogu biti napuštanje ruralnih naselja, zanemarivanje prirodnih resursa, kupovina brašna i hleba u prodavnicama, uvođenje urbanog stila života i u seoska domaćinstva. Postoje i mitološke priče, koje daju drugačije odgovore na pitanje zašto je sve manji broj vodenica. One pominju strah od vampira, vila i magijskih bića, koja se prema verovanju meštana sastaju kod vodenice i uz pomoć vode odlaze u neki drugi svet, koji je običnim ljudima nepoznat. S obzirom na lepotu Taorskih vrela, možemo samo pomisliti da su magijska bića njenih vodenica vodila u srećni tajni svet iz kog dolazi sva lepota njenih slapova.
Taorska vrela su u istoriji prepoznatljiva i po kamenu od kog su se gradile crkve i spomenici, dok su danas i sama spomenik prirode. U pitanju je siga, od koje je sazidan i manastir vladike Nikolaja.
Mnogi zaljubljenici u srpski turizam nisu sigurni kako da dođu do Taorskih vrela. Prvi tačan odgovor je- poći od Valjeva i voziti narednih 40 kilometara putem koji odvodi do manastira vladike Nikojala Velimirovića- manastira Lelić, a potom do mosta na Skrapežu. Bilo bi lepo obići i manastr i Skrapež, zar ne?
Manastir Lelić
Ukoliko želite da uživate u moravskom stilu i pre dolaska na Taorska vrela, obavezno posetite i manastir Lelić. Manastir je sagrađen od kamena, cigle i sige, koja je karakteristična za Taorska vrela pod imenom „taorski kamen“. U manastiru postoji i muzej u kom se održavaju radionice, kao što su radionice ikonopisa i duboreza. One su posvećene Svetom Nikolaju, čije su misli ostale zapisane kao reči jednog od najvećih pravoslavnih umova. Nakon što osetite mir na ovom svetom mestu, nastavite do mosta na reci Skrapež, odakle ćete brzo stići do Taroskih vrela.
Skrapež
Reka Skrapež je leva pritoka Đetinje, reke sa obronaka planine Tare. Ona je dugačka 47,7 kilometara i nastaje spajanjem rečica Sečice i Godljevače, dok se uliva u Požeško polje. Zašto je do Taroskih vrela najlakše stići preko mosta ove reke? Zato što i nju prati put Valjevo-Užice preko planine Povlen.
Skrapež je u mnogim blogovima, časopisima, brošurama opisan kao reka, koja protiče kroz naše najlepše predele, što potvrđuje da su Taorska vrela jedna od njih. Najbolje bi bilo da se sami uverite i ukoliko, kod jedine vodenice koja je ostala na vrelima, otkrijete koja to magijska bića posipaju lepotu po njima, obavezno javite!